Zakon, Šabat i hrišćanstvo Novog zakona - Kol 2,16-17 i pitanje šabata
Kada razmotrimo objašnjenja koja daju oni koji se zalažu za Šabat a koja se tiču stihova 2:16, 17 Poslanice Kološanima otkrivamo da se oni mnogo ni ne slažu oko toga šta to Pavle želi da kaže ovim sihovima, mada se sa sigurnošću smatra da se on ne protivi nedeljnom Šabatu. Osnovno neslaganje nastaje oko znaćenja ,,slave, novog meseca, ili Šabata”. Jedna grupa onih koji se pridržavaju Šabata (pre svega Adventisti sedmog dana) videla je da je priznavanje nedeljnog Šabata kao Pavlove trojke pogubno za sam pokret koji se tiče Šabata. Oni jasno vide da je sve što je navedeno ovde omalovaženo kao senka u poređenju sa ,,telom” koje je iznad te senke. Ovaj način razmišljanja stoga mora da stoji iza toga da je Pavle imao na umu samo godišnje Šabate i mladine. Smatra se da se ovi običaji mogu izostaviti a da nedeljni Šabat ostane netaknut.
Ovaj stav je iskreno podržao pokojni F.M. Walker (Božiji čuvar i nada Izraela). On ne vidi nikakvu nejasnoću oko toga što je Pavle rekao jer smatra da niko ne treba da sudi crkvi po pitanju slave ili novog meseca, pri čemu nije pomenuo nedeljni Šabat. Njegove kolege koje su se pridržavale Šabata (sa pravom) smatraju sledeće tumačenje ovog stiha nemogućim: ,,Pavlova upotreba termina ,,sveti dan” već uključuje godišnje obredne Šabate. Kada bi se reč ,,Šabat” odnosila na godišnje slave to bi bilo bespotrebno ponavljanje.”[20] Walker insistira na isključivanju nedeljnog Šabata iz Pavlove ,,trojke”. On smatra da ,,trojka” ima jedino veze sa sistemom žrtvovanja Starog zaveta i da se Pavle ne bavi žrtvovanjem u stihu 2:16 Poslanice Kološanima, već samo svetim danima. Svetska Crkva Božija, međutim, čvrsto zastupa mišljenje da se Pavle bavi žrtvama a ne samim danima! Walker je u mogućnosti da citira pasuse iz Starog zaveta u kojima su žrtve povezane sa trojkom svetih dana. Međutim, on ne vidi da je ta trojka još uvek inkluzivna oznaka svih svetih dana u godini, mesecu ili nedelji, bilo da se posmatraju žrtve ili ne: ,,I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i subote njene i sve praznike njene” (Osija 2:11).
Novi mesec je povezan sa nedeljnim Šabatom: ,,I reče on: Zašto ćeš ići kod njega danas? Nije ni novi mesec ni Šabat” (2. Carevima 4:23).
Tok misli predstavljen od strane Crkve Božije (Sedmi dan) i nedavno od strane Adventiste sedmog dana pod imenom Samuele Bacchiocchi, vidi da ,,trojka” svetkovina navedenih od strane Pavla predstavlja standardnu odredbu svih dana slavlja (2. Dnevnika. 2:4; 31:3; Nemija 10:33; II Carevima 4:23; I Dnevnika 23:31; Jezekilj 45:17; 46:1; Osija 2:11; Amos 8:5).
Kako bismo izneli svoju tačku gledišta, u daljem tekstu ćemo navesti ono što smatramo neoborivim dokazom da se sva tri oblika svetkovina smatraju jednim sistemom:
1. Dnevnika 23:31: ,,I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu na Šabate, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Jehovom” (vidi ,,ukinuo je zakon o zapovestima sadržanim u svetkovinama” Efescima 2:17).
2. Dnevnika 2:4: ,, Evo rad sam zidati dom imenu Gospoda Boga svog da mu ga posvetim da se kadi pred njim kadom mirisnim i da se postavljaju hlebovi vazda i da se prinose žrtve paljenice jutrom i večerom, i u subote i na mladine i na praznike Gospoda Boga našeg, što treba da biva u Izrailju doveka.”
2. Dnevnika 8:13: ,,Šta trebaše od dana na dan prinositi po zapovesti Mojsijevoj, na Šabate i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik presnih hlebova i na praznik sedmica i na praznik senica.”
2. Dnevnika 31:3: ,,I odredi deo carski od blaga svog za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i večerom i za žrtve paljenice što se prinose na šabate i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem.”
Jezdra 3:5: ,,A potom prinosiše žrtvu paljenicu svagdašnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osvećene i od svakog koji dragovoljno prinošaše prinos Gospodu.”
Nemija 10:33: ,,Na hlebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za Šabate, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za greh da se očišća Izrailj, i na svako delo u domu Boga našeg.”
Isaija 1:13: ,,Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i šabatima i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i blagdane.”
Isaija 1:14: ,,Duša moja mrzi na vaše mlađake i blagdane, jer su mi na teret i dodija mi podnositi ih.”
Jezekilj 45:17: ,,A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i nalivom na praznike i na mladine i šabate, o svim svetkovinama doma Izrailjevog; on neka prinosi žrtvu za greh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da čini očišćenje za dom Izrailjev.”
Jezekilj 46:3: ,,I narod zemaljski neka se poklanja Gospodu na istim vratima na šabate i na mladine.”
Osija 2:11: ,,I ukinuću svaku radost njenu, svetkovine njene, mladine njene i šabate njene i sve praznike njene.”
Priznanje da ,,praznici, mladine i Šabat” označavaju tri vrste svetkovina stvorilo je novi problem za one koji se pridržavaju Šabata. Pokušaji da se razreše teškoće su daleko od zadovoljavajućih, jer uključuju narušavanje normalnih zakona jezika. Pavle jednostavno kaže da ,,praznici, mladine i šabat” predstavljaju (jednu) senku ali, kao kontrast njoj, telo je Hristovo. Isti kontrast ,,senke” i ,,tela” je ilustrovan Poslanicom Jevrejima: ,,Za zakon koji ima senku dobrih stvari koje će doći” (jezik je skoro identičan onom iz Kološanima 2:17) kao kontrast stihu: ,,telo Hristovo je ponuđeno jednom za sve” (Jevrejima 10:1, 10). Na sličan način, u stihu 8:5 Poslanice Jevrejima Mojsijin sistem je poistovećen sa ,,senkom”. Ni u jednom slučaju niko neće reći da senka nastavlja da bude validna nakon dolaska Hrista. Ipak, u stihovima 2:16-17 Poslanice Kološanima, sveti dani su senka u poređenju sa Hristom ali ta senka, prema onima koji se pridržavaju Šabata, i dalje mora da važi uprkos tome što je Hrist, telo, došao.
Uvek bitno pitanje je to šta je zapravo Pavle označio ,,senkom”? Odgovor je direktan: ,,praznike, mladine i Šabat”. Ova tri su senka. U drugim pasusima nemamo nikakvih teškoća sa zamenicama. Ona se odnosi na prethodno pomenutog. ,,Novo” objašnjenje stiha 2:17 Poslanice Kološanima pokušava da prekine vezu između zamenice od onoga što joj prethodi, od ,,praznika, mladina i Šabata”, što čini asketske običaje senkama stvari koje će doći. Ali gde u Bibliji stoji da su asketski običaji senka, tj. senka stvari koje će doći? Ova egzegeza ignoriše očigledne paralele između stihova 10:1 i 8:5 Poslanice Jevrejima. Pavle jednostavno nije rekao da su asketski običaji ,,senka”; on kaže da su ,,praznici, mladine, i Šabati” – baš kao i žrtve – senka, sada besmislene kada se uzme u obzir žrtvovanje Hrista onda kada je umro. Hrist predstavlja ispunjenje svih onih novozavetnih senki i tipova.
Najnoviji pokušaj da opovrgne ono što Pavle podrazumeva pod asketskim običajima a ne samim praznicima dolazi od Samuele Bacchiocchi. On ide predaleko kako bi pokazao da Pavle ne gleda negativno na Šabat već na običaje vezane za isti. On citira nemačkog biskupa pod imenom Eduard Lohse kako bi mu pokazao podršku. Međutim, kada je biskupu poslata kopija argumenata koje iznosi Bacchiocchi, Lohse je ukazao na to da ga je Bacchiochi pogrešno shvatio. Biskup ni u jednom trenutku nije predložio da Pavle negativno posmatra praznike. Zamenica se odnosi na same praznike!
Bacchiocchi, pripadnik Crkve adventista Sedmog dana, odbacio je tradicionalne argumente o Šabatu koje je dala Ellen G. White i Kritiku Crkve adventista sedmog dana. On se slaže sa svim kritičarima da Pavle u stihu 2:16 Poslanice Kološanima ima nedeljni Šabat na umu kao i mladine i godišnje svete dane. Bacchiocchi-a prati i Crkva Boga sedmog dana. Nakon što je definisao reč ,,senka“ kao ,,skicu, nacrt, opšti prikaz“, njihov magazin postavlja sledeće pitanje: ,,Šta to Pavle naziva senkom ili nacrtom?“ Na ovo pitanje je dat jednostavan odgovor: ,,Pavle nam jasno odgovara: ,,praznik, mladine i Šabat“.[21] Reći da su asketski običaji dodati svetim danima jednostavno predstavlja narušavanje Pavlove izjave. To je drugi oblik argumenta o Šabatu da se Pavle protivio žrtvama koje su trebale da prinose Kološani.
Ovaj argument je na kraju napušten kada su ljudi shvatili da nejevreji ne mogu da prinesu žrtve. Žrtve su prinošene u Jerusalimu a ne od strane nejevrejskog naroda.
Postoji jedan daleko ozbiljniji prigovor svim objašnjenjima Šabata koja se tiču stiha 2:16 Poslanice Kološanima. Oni koji se pridržavaju Šabata izgleda da nisu voljni da se suoče sa implikacijama da je Pavle pomenuo ,,praznik, mladine i Šabat” kao grupu svetih dana i da nije pravio razliku između njih kada ih je tako navodio. Ako se iznosi argument da je Pavle upozoravao Kološane na pogrešno obeležavanje dana a ne na same dane, onda se moramo suočiti sa činjenicom da su sva tri navedena dana jednako važna za nejevrejske hrišćane. Prema argumentima koji podržavaju Šabat, Sam pomen ova tri oblika praznikovanja mora da znači da su Kološani već praktikovali sva tri tipa praznovanja i da su samim tim od Pavla naučili da ih praznuju. Tek onda bi jeretici mogli da nametnu nešto kao dodatak tim danima. Oni nisu mogli da nametnu asketske običaje na dane koje Kološani nisu već praznovali. Na osnovu ovog argumenta, apostolska crkva je imala običaj da praktikuje sva tri tipa praznovanja. Jasno je da ih Pavle smatra sličnim. Oni koji se pridržavaju Šabata na nedeljnom nivou moraju da se suoče sa mogućnošću da ne ukazuju poštovanje time što ne obeležavaju godišnje svete dane i mladine. Postoje oni koji vide snagu ove tačke gledišta i koji sada obeležavaju ili pokušavaju da obeležavaju mladine i godišnje praznike.
Možda će ovo da pokaže da je čitav pokušaj da se sačuva Šabat u svetlosti stiha 2:16 Poslanice Kološanima sada suočen sa teškoćom. Neverovatno je to da Pavle pominje reč ,,Šabat” samo jednom u svojim poslanicama i to samo onda kad o istom govori kao o ,,senci”. Međutim, za one koji se zalažu za Šabat, Šabat predstavlja ključno pitanje poslušnosti. Pokušaji koji su načinjeni kako bi se ,,ponovo prevele” Pavlove reči kriju u sebi želju da se od njegovih reči napravi nešto sasvim drugo, nešto što on nije rekao. Jedan argument predlaže da Pavle želi da ,,ni jedan čovek ne sudi crkvu ali da crkva (telo Hristovo) treba da sudi.” Ovaj kontrast mora da je izmišljen jer na grčkom to ne glasi ,,neka ni jedan čovek ...” već ,,ne dopustite nikome ...” Kontrast nije dat između ,,nikog” i crkve već između senke i tela, koje je Hrist. Umanjivanje značaja stvari koje su označene kao ,,senka” ne treba da bude teško uvideti. U stihovima 22 i 23 mi imamo upravo istu vrstu konstrukcije: ,,koji” iz stiha 22 i ,,koje stvari” iz stiha 23 odnose se na nedosledne stvari koje neće doneti nikakvu korist verniku. Glagol u sadašnjem vremenu ,,koje su” (stih 17), naravno, ovde ne predstavlja nikakvu teškoću jer u stihu 10:1 Poslanice Jevrejima zakon ,,ima” senku stvari koje će doći. Ali niko ne zastupa mišljenje da je prinošenje žrtava još uvek na snazi.
Sada među onima koji se pridržavaju Šabata postoji četiri ili pet kontradiktornih objašnjenja stihova 2:16-17 Poslanice Kološanima. Postoji tri različita oblika praktikovanja Šabata. Neki se pridržavaju samo nedeljnog Šabata a neki se pridržavaju mladina i nekih godišnjih Šabata. Neki insistiraju na tome da treba praktikovati sve navedeno. Mnoge zbunjuje to koji su datumi u kalendaru pravi za proslavu Pashe ili Duhova.
Čovek se ustručava od razmišljanja o haosu do koga dolazi usled takve podele ako tri ,,strane” treba da izađu zajedno i propovedaju Dobre vesti Carstva Božijeg i stvari koje se tiču Imena Isusa Hrista (Dela 8:12). Drugi koji se pridržavaju Šabata insistiraju na tome da Bog mora da bude oslovljen posebnom hebrejskom titulom, a fonetski simbol ,,bog” je paganski. Može li sve ovo da bude plod duha koji vodi do unije? (Ovo nije argument da se unija može pronaći u popularnim crkvama današnjice!)
Prava teškoća za one koji se pridržavaju Šabata jeste pretnja zakonu i poslušnošću koju vide u anti-šabatskom stavu. Ono što oni zaista pod tim podrazumevaju je pretnja pridržavanju Šabata. Greška u razmišljanju koje se tiče Šabata jeste izjednačavanje Pavlovog termina ,,zakon” sa deset zapovesti Starog zaveta. Takvo izjednačavanje je pod znakom pitanja kao što se i vidi na osnovu čitanja stihova 2:14-15 Poslanice Rimljanima: ,,Jer kad neznabošci ne imajući zakon sami od sebe čine šta je po zakonu, oni zakon ne imajući sami su sebi zakon: Oni dokazuju da je ono napisano u srcima.” Da li ovaj zakon uključuje poštovanje nedeljnog Šabata ili mladina? Postoji duhovni zakon kog je Isus do detalja izneo u Propovedi na Planini a koji ne predstavlja samo ponavljanje deset zapovesti, iako je Isus imao običaj da uđe u sinagogu na dan Šabata. Zakon obrezivanja je bio na snazi tokom čitave Hristove službe ali nikog ne čudi što je on ,,produhovljen” i što je postao obrezivanje srca, kao što je Pavle mislio.
Praznovanje određenim danima isto tako postaje stvar prema kojoj je Pavle bio nezainteresovan u stihu 14:5 Poslanica Rimljanima, gde je takođe razmotreno pitanje vegetarijanstva i upotrebe vina i mesa. Veoma je važno to da mnogo onih koji se pridržavaju Šabata nisu u stanju da vide upotrebu vina kao Božiji blagoslov (u strogo umerenoj količini, naravno). Odbijanje konzumiranja vina je oblik asketizma nametnut novozavetnoj veri. Isus je pretvorio veliku količinu vode u vino (što predstavlja simbol pomaka sa Starog na Novi zakon). Samog Isusa optužujemo za zlodelo ako izjavimo da je alkohol sam po sebi grešan. On je jednako nepravedno optužen da je ,,pijanica”. Treba da bude očigledno da je Isus smatrao vino darom od Boga pod uslovom da se koristi u umerenoj količini.
Oni koji se pridržavaju Šabata moraju da razmotre mogućnost da je isto toliko pogrešno insistirati na određenim danima– zakon koji je nametnut veri i koji narušava našu slobodu u Hristu. Oni koji su spoznali život pridržavajući se Šabata i koji žive bez Šabata nisu ni svesni da su dospeli u tamu. Naše čitavo iskustvo sa novozavetnim dokumentima nalaže upravo suprotno. Ova vrsta subjektivnog argumenta, naravno, nije jaka. Međutim, novozavetni svedok iz stiha 2:16 Poslanice Kološanima snažno se zalaže protiv obaveza pridržavanja Šabata. Poštovanje četvrte zapovesti neće nikakav doprinos doneti hrišćanskoj duhovnosti. Trajno odmaranje u Hristu kao našem ,,Šabatu” je daleko važnije za novozavetnu veru.
Otkrića istaknutog poštovalaca Šabata, starog 28 godina, nakon iscrpnog istraživanja istine o tome šta Biblija smatra obaveznim subotnjim običajima, vredna je pomena: ,,Ja, poput moje braće adventista sedmog dana, čvrsto verujem i rekao sam hiljadu puta da sedmi dan Šabat nikada nije bio povezan sa mladinama i praznicima. Nije mi jasno kako sam ikada mogao da budem toliko slep ... Nakon što sam se 28 godina pridržavao Šabata i nakon što sam više od 1000 njih ubedio da se pridržavaju istog, nakon što sam temeljno pročitao Bibliju, stih po stih ... i nakon što sam protumačio, koliko sam bio u mogućnosti, svaki stih i svaku reč Biblije koji su i najmanje povezani sa pitanjem Šabata; nakon što sam sve to potražio u literaturi, kako u prvobitnim tako i u mnogim drugim prevodima; nakon što sam pretražio leksikone, registre, kritike i rečnike; nako što sam pročitao gomile knjiga koje se bave obema stranama ovog pitanja; nakon što sam pročitao svaki red koji su napisali rani crkveni oci po ovom pitanju; nakon što sam napisao nekoliko dela u korist sedmog dana koja moja braća smatraju zadovoljavajućim; nakon što sam se upustio u debatu oko ovog pitanja više od 12 puta, nakon što sam video plodove svog rada i nakon što sam procenio sve dokaze, u strahu od Boga i strašnog suda, u mom umu i mojoj savesti sada mi je jasno da su dokazi protiv sedmog dana... Pokušaji da se sipa novo vino (Jevanđelje) u stare flaše (institucije starog zakona) kvare i jedno i drugo ... Kada sam čvrsto verovao u sedmi dan, smetali su mi stihovi 2:14, 16, 17 Poslanice Kološanima. Jednostavnim čitanjem istih dolazi se do zakljuška da se Šabat napušta. Iznenadila me je činjenica da su ovi stihovi morali objašnjavanjem da se isključe, a to je zahtevalo izuzetnu količinu traženja igle u plastu sena.”[22] Isti nekadašnji pristalica Šabata izneo je sledeće: ,,Često sam poželeo da stihovi 2:16-17 Poslanice Kološanima ne postoje u Bibliji i oni su smetali koliko meni toliko i mojoj braći adventistima sedmog dana, šta god oni tvrdili.”[23]
[20] Church of God Seventh Day, Bible Advocate, May 1982, str. 13.
[21] Bible Advocate, May, 1982, str. 12, 13.
[22] D.M. Canright, “Why I Gave Up the Seventh Day.”
[23] Citat iz M.S. Logan, Sabbath Theology, str. 269.